Mama mi je oduvijek govorila da su moje prve riječi, osim mama i tata, bile PAPUČICA. Što meni nikako nije bilo jasno jer ja sam vječno bosa… a onda mi je sinulo. Još u kolicima sam znala da mi papučice smetaju i stalno sam se izuvala, pa su me stalno upozoravali: „Di je papučica?”… toliko puta da sam ja jednostavno tu riječ upamtila.
Cijeli sam život bosa, čak sam znala i voziti bosa (ups, nemojte me prijaviti) i slušala sam svašta – pa zaprljat ćeš se, pa što ako na nešto staneš itd.
Dok sam radila po kampovima, cijelu sezonu bih bila bosa, stopala su mi izgledala kao da sam iz nekog plemena… ali mene to ništa nije bilo briga jer mi je osjećaj bosih nogu nezamjenjiv.
I to je bilo prije nego sam počela učiti o ljudskom tijelu i o važnosti samog stopala za cjelokupno zdravlje čovjeka, ne samo fizičko nego i ono emocionalno i energetsko.
Jer obućom ne samo da ne dozvoljavamo mišićima i zglobovima stopala da rade, nego ne dozvoljavamo ni vlastitoj energiji da kola i potpuno se odprirođujemo bez doticaja sa zemljom.
I baš to je postala moja misija, da kroz vlastiti rad u Rekreativana centru u Rijeci učim i osvještavam svoje vježbače o važnosti stopala.
U Rekreativani se baziramo na treninzima Body tehnike koja spaja zapadne i istočnjačke filozofije o tijelu i ogromnu pažnju posvećujemo radu na stopalima. Svi naši treninzi, bilo grupni bilo individualni, rade se bosi (ili u čarapicama) te naglašavamo veliku povezanost ne samo stopala sa zglobnim strukturama iznad (koljena, kukovi, zdjelica….) nego i povezanost snage stopala sa zdjeličnim dnom, disanjem, trbušnim mišićima i osvještavamo na taj način povezanost cijelog našeg sustava.
Generalno, kada čovjek ima zdrave temelje, tek onda može graditi sve one „katove iznad”, a to je ono čime se bavimo u Rekreativani.
U današnje doba, kada čovjek pretežno sjedi ili hoda u neadekvatnoj obući, vježbe za stopala važnije su od svega, jer ako stopalo spava, nikakvo trčanje, skakanje ni vježbanje ne može upaliti sve strukture našega sustava.
No meni osobno to nije bilo dovoljno jer se čovjek ponekad mora i obuti.
Prije 2 godine kupila sam svoje prve barefoot tenisice i jednostavno, tu je nastao klik. Sada sam 100% prešla na barefoot obuću, uključujući kišne čizmice, tenisice i sandale.
I ne samo to, nagovorila sam dosta svojih vježbača da probaju, ali i vlastite roditelje koji su oboje preko 70 godina.
Meni osobno nema boljeg osjećaja od slobode koju imam kad sam bosa, a barefoot obuća dozvoljava najbliži osjećaj tome.
Svima bih preporučila da probaju, bez obzira imaju li ili nemaju problema sa stopalima.
Pa kad još uključimo vježbe za stopala koje vrlo često radimo na treninzima… veselim stopalima nema kraja.
Ivana Kolić Jović
vlasnica Rekreativana – centar kreativnog pokreta, Rijeka
